Obiteljske tradicije

[jesen]

ili: Vjenčanja naših mama i baka kao izvor inspiracije

Kako su se udavale vaše mame i bake, ili druge bliske osobe? Obično se od njih preuzme neki komad nakita, ali možda možemo naći još neku ideju.

Znala sam neke okvirne podatke i često sam gledala slike, ali danas sam ih prvi put zamolila da mi ispričaju kako je zapravo teklo njihovo planiranje i čega se sve sjećaju od detalja. Saznala sam usput cijeli niz obiteljskih priča za koje nisam znala pa vam svakako preporučam da ih ispitate o sitnicama koje se možda same ne bi sjetile reći. Moje su se ganule kad su se sjetile nekih već poluzaboravljenih detalja. Napominjem da su moji bili prosječnih primanja.

Evo, ukratko, što sam saznala:


Baka se udala 1940-ih, nakon završetka II. svjetskog rata.

Haljina: svijetlo sivi kostim, koji je dala šivati od pamučnog materijala kupljenog u najbližem većem gradu "na točkice" (objašnjenje ako netko od mlađih nije čuo za to: kupovina je bila ograničena, a "točkice" su bodovi kojima je bilo određeno koliko tko ima pravo kupiti nečega); nije bilo svile u dućanima; preko kostima tamnocrveni kaput
Buket: veliki buket od umjetnog bijelog cvijeća napravljenog od tkanine i krep-papira, poklon od tetke - navodno je to onda bilo in, a i vjenčanje je bilo usred zime
Nakit: ništa, kaže da nije imala
Frizura: složila ju je sama
Šminka: uopće se nije šminkala
Cipele: smeđe, zatvorene, na petu, naručene kod postolara
Odijelo: tamnosivo s tankim tamnocrvenim prugicama, bijela košulja, ne sjeća se boje kravate; tamnosivi kaput na riblju kost
Reveri: ružmarin s bijelom trakom
Prstenje: mesingano, nisu imali zlatno
Pozivnice: samo usmeno
Konfeti/zahvalnice: ništa od toga
Fotograf: nije ga bilo u njihovom gradiću, nema nijednu sliku
Prijevoz: kočija
Broj uzvanika: oko 30
Sala: aperitiv i početak fešte u gostionici, večera i ples u mladoženjinoj kući
Dekoracija sale: ništa, kaže da nije bio običaj
Hrana: dvije kuharice koje su radile na svadbama
Torta: različite torte obične veličine
Glazba: jedan harmonikaš
Trajanje fešte: do 6-7 h


Mama se udala 1970-ih.

Haljina: svijetlo siva duga haljina A-kroja od sirove svile, šivana u boljem krojačkom salonu, jednostavna, zatvorena, rukavi do lakta
Buket: šareno cvijeće, raznih vrsta i svih mogućih boja
Nakit: tanka zlatna narukvica
Frizura: složila prijateljica prema slici u časopisu
Šminka: ista prijateljica (koja nije ni po struci ni frizerka ni šminkerica, ali je malo spretnija s tim)
Cipele: crveno-narančaste, da pašu uz buket i budu kontrast haljini
Odijelo: tamnoplavo odijelo, bijela košulja, svijetlosiva kravata
Reveri: ružmarin s bijelom trakom
Prstenje: klasične burme, žuto zlato
Pozivnice: samo usmeno
Konfeti/zahvalnice: ništa od toga
Fotograf: samo za portret mladenaca odmah poslije vjenčanja i još nekoliko portreta s kumovima i roditeljima; sve ostalo slikao neki gost običnim fotoaparatom
Prijevoz: kum je imao bolji auto
Broj uzvanika: oko 50
Sala: restoran u turističkom mjestu
Dekoracija sale: vjenčani buket je bio ukras na stolu mladenaca, inače samo uobičajeni restoranski stolnjaci i salvete
Torta: različite torte obične veličine
Glazba: lokalni muzikaši, trio ili kvartet
Trajanje fešte: do 6 h


Sve mi ovo izgleda prilično skromno, ali one kažu da je bilo skupo. Kažu da je hrana bila jako obilna i jako dobra, i čini mi se da im je to (uz ples) bilo jako važno, a da je dekorativni dio vjenčanja bio posve u drugom planu. Uopće nisu kitile crkvu, salu i auto/kočiju.

Odlučila sam da ću nastaviti tradiciju i nabaviti sivu/srebrnu haljinu. Također bih i revere voljela imati iste - ružmarin s bijelom trakom.

Kako se vi uklapate u svoju obiteljsku tradiciju?
Jeste li preuzele neki detalj odjeće ili nakita?
Možda način dekoracije?
Sličnu frizuru?

Čini mi se da bi ovakva tema mogla biti zanimljiva i usmjeriti nas na još jedan izvor inspiracije. Ali, ako i ne zaživi, preporučam vam da svakako intervjuirate svoje najbliže o vjenčanim sitnicama, bit će vam drago.

P. S. Možda bi ovo bolje spadalo pod "teme vjenčanja", a ne pod "običaje"? Nisam sigurna.

[jesen]

Nastavljam potragu za retro-inspiracijom. Na ovoj fotki iz generacije naših prabaka i pra-prabaka zbunjuju me mladenkine cipele, nikako mi se ne uklapaju u ukupni izgled.


Ferdinand i Milka Karlavaris
fotograf Ilario Carposio, Rijeka, poč. 20. st.
Muzejska zbirka Kastavštine
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

[jesen]

Otkrila sam Skarabej - Online muzej odbačenih i zaboravljenih fotografija, gdje je i cijelo mnoštvo starih fotografija s vjenčanja. Dvije za primjer:

[jesen]

Prošle godine u Čakovcu je organizirana izložba starih vjenčanih fotki "Ftičeki se ženiju" (tekst iz lokalnih novina, fotoreportaža):

Priredile su je članice Inner Wheel kluba Čakovec (...)
- Potaknute Valentinovom i željom da pomognemo Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Orehovici kojem ćemo uputiti prihod s ove izložbe, priredile smo izložbu Ftičeki se ženiju. Očigledno smo potaknule naše sugrađane da zavire u albume ili da sa zidova skinu i s povjerenjem nam za izložbu ustupe oko četiristo starih vjenčanih fotografija - svojih i svojih predaka.

...a u Arbanasima kod Zadra izložbu "Arbanaška vjenčanja iz prašnih albuma" (tekst iz lokalnih novina, sjećanja jednog starca i odlične slike):

U organizaciji Gradske knjižnice Zadar u Ogranku Arbanasi otvorena je izložba fotografija "Arbanaška vjenčanja iz prašnih albuma" autora Bernarda Kotlara, Drage Marića i Ivice Matešića Jeremije. Izložene fotografije četrdeset arbanaških obitelji datiraju od 1910. godine do 1980.

Mladenac bi kupio odijelo i smatralo se da mu je to odijelo za cijeli život. Govorilo se da će ga i pokopati u njemu. (...)
- Crkva se nije ukrašavala mašnama i cvijećem ovako bogato kao danas. Eventualno bi ju krasio jedan cvijet, ali se posebna pozornost stavljala na klupu na kojoj su klečali mladenci. Prekrila bi se izvezanim prekrivačem i sve oko klupe bi se okitilo, a kumovi bi ispod jastučića, na koje su mladenci naslanjali ruke, ostavili nešto novaca za osobu koja je za tu prigodu uredila crkvu. Po završetku obreda, na izlazu iz crkve, kumovi bi bacali bijele bombone, konfete, koje bi nakon Drugog svjetskog rata jako teško nabavljali iz Italije. To bi djeca skupljala, sva sretna jer su rijetko jela bombone. Nakon obreda uslijedio je pir i to kod mladoženje u kući. (...)
- Nekad bi se svatovi nagurali u dvije prostorije, pa bi se oni koji su bili smješteni u prostoriju s mladencima, osjećali važnijima. Nije bilo puno mjesta, nije bilo ni istrumenata, ni plesanja, a opet je bilo veselije. Puno se pjevalo. Karakteristično za Arbanase, svi su dosta dobro pjevali. Bilo je i puno smijeha, pričali su se vicevi, šalilo se i sve skupa je bilo puno intimnije no danas (...)

[tram11]

mozda nisam bas pogodila skroz temu, al zanima me dal postoje neki staropurgerski obicaji? slavonci imaju svoje, zagorci svoje, dalmatinci isto tako a mi purgeri?!?