ili: Vjenčanja naših mama i baka kao izvor inspiracije
Kako su se udavale vaše mame i bake, ili druge bliske osobe? Obično se od njih preuzme neki komad nakita, ali možda možemo naći još neku ideju.
Znala sam neke okvirne podatke i često sam gledala slike, ali danas sam ih prvi put zamolila da mi ispričaju kako je zapravo teklo njihovo planiranje i čega se sve sjećaju od detalja. Saznala sam usput cijeli niz obiteljskih priča za koje nisam znala pa vam svakako preporučam da ih ispitate o sitnicama koje se možda same ne bi sjetile reći. Moje su se ganule kad su se sjetile nekih već poluzaboravljenih detalja. Napominjem da su moji bili prosječnih primanja.
Evo, ukratko, što sam saznala:
Baka se udala 1940-ih, nakon završetka II. svjetskog rata.
Haljina: svijetlo sivi kostim, koji je dala šivati od pamučnog materijala kupljenog u najbližem većem gradu "na točkice" (objašnjenje ako netko od mlađih nije čuo za to: kupovina je bila ograničena, a "točkice" su bodovi kojima je bilo određeno koliko tko ima pravo kupiti nečega); nije bilo svile u dućanima; preko kostima tamnocrveni kaput
Buket: veliki buket od umjetnog bijelog cvijeća napravljenog od tkanine i krep-papira, poklon od tetke - navodno je to onda bilo in, a i vjenčanje je bilo usred zime
Nakit: ništa, kaže da nije imala
Frizura: složila ju je sama
Šminka: uopće se nije šminkala
Cipele: smeđe, zatvorene, na petu, naručene kod postolara
Odijelo: tamnosivo s tankim tamnocrvenim prugicama, bijela košulja, ne sjeća se boje kravate; tamnosivi kaput na riblju kost
Reveri: ružmarin s bijelom trakom
Prstenje: mesingano, nisu imali zlatno
Pozivnice: samo usmeno
Konfeti/zahvalnice: ništa od toga
Fotograf: nije ga bilo u njihovom gradiću, nema nijednu sliku
Prijevoz: kočija
Broj uzvanika: oko 30
Sala: aperitiv i početak fešte u gostionici, večera i ples u mladoženjinoj kući
Dekoracija sale: ništa, kaže da nije bio običaj
Hrana: dvije kuharice koje su radile na svadbama
Torta: različite torte obične veličine
Glazba: jedan harmonikaš
Trajanje fešte: do 6-7 h
Mama se udala 1970-ih.
Haljina: svijetlo siva duga haljina A-kroja od sirove svile, šivana u boljem krojačkom salonu, jednostavna, zatvorena, rukavi do lakta
Buket: šareno cvijeće, raznih vrsta i svih mogućih boja
Nakit: tanka zlatna narukvica
Frizura: složila prijateljica prema slici u časopisu
Šminka: ista prijateljica (koja nije ni po struci ni frizerka ni šminkerica, ali je malo spretnija s tim)
Cipele: crveno-narančaste, da pašu uz buket i budu kontrast haljini
Odijelo: tamnoplavo odijelo, bijela košulja, svijetlosiva kravata
Reveri: ružmarin s bijelom trakom
Prstenje: klasične burme, žuto zlato
Pozivnice: samo usmeno
Konfeti/zahvalnice: ništa od toga
Fotograf: samo za portret mladenaca odmah poslije vjenčanja i još nekoliko portreta s kumovima i roditeljima; sve ostalo slikao neki gost običnim fotoaparatom
Prijevoz: kum je imao bolji auto
Broj uzvanika: oko 50
Sala: restoran u turističkom mjestu
Dekoracija sale: vjenčani buket je bio ukras na stolu mladenaca, inače samo uobičajeni restoranski stolnjaci i salvete
Torta: različite torte obične veličine
Glazba: lokalni muzikaši, trio ili kvartet
Trajanje fešte: do 6 h
Sve mi ovo izgleda prilično skromno, ali one kažu da je bilo skupo. Kažu da je hrana bila jako obilna i jako dobra, i čini mi se da im je to (uz ples) bilo jako važno, a da je dekorativni dio vjenčanja bio posve u drugom planu. Uopće nisu kitile crkvu, salu i auto/kočiju.
Odlučila sam da ću nastaviti tradiciju i nabaviti sivu/srebrnu haljinu. Također bih i revere voljela imati iste - ružmarin s bijelom trakom.
Kako se vi uklapate u svoju obiteljsku tradiciju?
Jeste li preuzele neki detalj odjeće ili nakita?
Možda način dekoracije?
Sličnu frizuru?
Čini mi se da bi ovakva tema mogla biti zanimljiva i usmjeriti nas na još jedan izvor inspiracije. Ali, ako i ne zaživi, preporučam vam da svakako intervjuirate svoje najbliže o vjenčanim sitnicama, bit će vam drago.
P. S. Možda bi ovo bolje spadalo pod "teme vjenčanja", a ne pod "običaje"? Nisam sigurna.